O džamijo Karađoz-begova,
Što mi u te često grom udara?
Je l’ u tebi st’jena od Budima,
Je l’ u tebi siromasko blago,
Ili si se s haramom gradila?
Iz džamije nesto progovara:
“Nit’ u meni st’jena od Budima,
Nit’ u meni siromasko blago,
Niti sam se s haramom gradila,
Več s’ u meni djerzi mujezini!
Pa se penju b’jelom šerefetu,
I gledaju od vrata do vrata,
Gdje će vidjet’ l’jepu djevojku,
Jal’ djevojku, jali udovicu,
Jali koju mladu pušćenicu,
Jal’ nevjestu skoro dovedenu!
Zato u me često grom udara!”