Podigli se mladi Vratničani,
Na Bjelave Odundžinoj Hati,
I pred njima Morić Mustafaga.
Ali Hate doma ne bijaše,
U mahali kolo okretaše.
Nju mi nađe Morić Mustafaga,
Pa je njojzi tiho govorio:
“Srce, dušo, Odundžina Hato,
Digni skute bejaz-anterije,
Da ja prođem i čibuk pronesem!”
Njemu veli Odundžina Hata:
“Srce, dušo, Morić Mustafaga,
Ti podigni samur-ćurku skute,
Da ja prođem i kolo provedem!”