Zmaj od Bosne

Sa Gradačca, b’jele kule Zmaja od Bosne,
sokolovi zakliktali kajde žalosne.

Umrla je vjerna ljuba Husein-begova
jer izgubi gospodara srca svojega.

Osedl’o je vranca svoga Husein-kapetan,
odjezdio Romaniji pod’jelit’ mejdan.

Na čardaku vjerna ljuba, Allah-illallah,
klanjala je, plakala je, haber čekala.

Pod pendžere glasnik stiže srca žalosnog:
”Udaji se, vjerna ljubo, nema bega tvog!”

Od sevdaha i žalosti, kraj pendžera svog,
prepuče joj bolno srce, neće za drugog.

Sa džamije Husejnije uči mujezin,
sa čardaka i bedema plaču sokoli.

Do Stambola odjekuju kajde žalosne,
pusta osta b’jela kula Zmaja od Bosne.

Related Posts

Komentariši